Bar 3

1Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših. 9Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost. 10Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini, 11onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju? 12Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! 13Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. 14Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir. 15Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? 16Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, 17gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu? 18I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? 19Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi. 20Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše; 21staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina. 22Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; 23ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih. 24Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? 25Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno! 26Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; 27ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; 28izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti. 29Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine? 30Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato? 31Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća. 32Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; 33on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša. 34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; 35zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. 36On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. 37On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu. 38Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.