Luk 7 | HrvKOK | STEP | Kad je završio s govorom pred ljudima, Isus ode u Kafarnaum.

‏ Luke 7

Vjera rimskoga stotnika

(Mt 8:5-13)

1 Kad je završio s govorom pred ljudima, Isus ode u Kafarnaum. 2 Ondje je nekom stotniku bio nasmrt bolestan sluga kojega je veoma cijenio,. 3 Kad je stotnik čuo za Isusa, pošalje k njemu židovske starješine s molbom da mu dođe iscijeliti slugu. 4 Oni usrdno zamole Isusa: “On zaslužuje da mu to učiniš 5 jer voli naš narod. Čak nam je i sinagogu izgradio.”

6 Isus tako pođe s njima. Kad su već stigli nadomak kući, stotnik pošalje prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš u moju kuću. 7 Nisam dostojan ni da dođem k tebi, nego samo reci da moj sluga ozdravi i on će ozdraviti! 8 Jer i ja moram slušati svoje nadređene. A podređenom vojniku kažem: ‘Idi!’ i on ode, te drugome: ‘Dođi!’ i dođe; a sluzi kažem: ‘Učini to!’ i on učini.”

9 Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrene se mnoštvu koje je išlo za njim te reče: “Kažem vam, takve vjere nisam vidio ni u koga u cijelom Izraelu!” 10 Kad su se stotnikovi prijatelji vratili kući, našli su slugu posve zdrava.

Isus uskrisuje udovičina sina

11 Nakon toga Isus ode u gradić zvan Nain. Pratili su ga učenici i silno mnoštvo ljudi. 12 Kad su se približili gradskim vratima, naiđe pogrebna povorka. Pokapali su sina jedinca majke udovice. Majku je pratilo mnogo ljudi iz grada. 13 Kad ju je Gospodin opazio, sažali se nad njom te joj reče: “Ne plači!” 14 Priđe zatim nosilima i dotakne ih. Nosioci zastanu, a on reče: “Mladiću, tebi govorim, ustani!” 15 Mrtvi mladić ustane i progovori, a Isus ga dade majci.

16 Sve obuzme silan strah te su slavili Boga govoreći: “Velik je prorok ustao među nama. Bog pohodi svoj narod!” 17 I glas o tome Isusovu djelu pronese se svom Judejom i okolicom.

Isus i Ivan Krstitelj

(Mt 11:2-19)

18 Učenici Ivana Krstitelja javili su Ivanu o Isusovim djelima. Ivan pozove dvojicu svojih učenika 19 i pošalje ih Gospodinu da ga upitaju: “Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”

20 Oni dođu k Isusu. “Ivan Krstitelj poslao nas je da te upitamo: ‘Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?’”

21 Upravo tada Isus mnoge iscijeli od bolesti, oslobodi zloduha i mnogim slijepcima vrati vid. 22 Zatim odgovori Ivanovim učenicima: “Idite Ivanu i ispričajte što ste čuli i vidjeli: slijepcima se vraća vid, hromi hodaju, gubavci ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju i Radosna vijest se propovijeda siromasima. 23 Recite mu i ovo: ‘Blago onome tko se zbog mene ne sablazni!’”

24 Kad su Ivanovi glasnici otišli, Isus počne govoriti mnoštvu o Ivanu. “Kad ste izišli u pustinju, što ste išli gledati? Samo trsku kako se povija na vjetru? 25 Ili ste išli vidjeti raskošno odjevena čovjeka? Ali takvi žive u kraljevskim palačama. 26 Ili ste išli vidjeti proroka? Da, on je i više od proroka. 27 Jer Ivan je čovjek o kojemu u Svetome pismu piše: ‘Gledajte, šaljem pred vas svojega glasnika
i on će vam pripraviti put.’ ^{▼▼ Malahija 3:1 .}

28 Zaista vam kažem, od svih ljudi koji su ikada rođeni nije bilo većega od Ivana. Pa ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjemu veći je od njega!”

29 Sav narod koji ga je slušao, pa čak i pokvareni ubirači poreza, uvide nato Božju pravednost i krste se Ivanovim krštenjem. 30 Farizeji i zakonoznanci, naprotiv, ne dopuste da ih Ivan krsti te tako onemoguće Božju nakanu za njih.

31 “S kime dakle da usporedim ovaj naraštaj? Kome li su slični? 32 On je poput djece koja sjede i igraju se na gradskome trgu, pa jedna drugoj dovikuju: ‘Veselo smo vam zasvirali,
ali niste htjeli zaplesati.
Onda smo vam zapjevali tužaljke,
ali ni plakati niste htjeli.’

33 Jer, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a vi kažete: ‘Ima zloduha.’ 34 Onda sam došao ja, Sin Čovječji. Jedem i pijem, pa sada kažete: ‘Izjelica je i pijanac, prijatelj je ubiračima poreza i drugim grešnicima!’ 35 Ali Božja će se mudrost opravdati djelima pred svom svojom djecom.”

Grešnica pomazuje Isusa

(Mt 26:6-13; Mk 14:3-9; Iv 12:1-8)

36 Neki farizej pozove Isusa k sebi na objed te Isus dođe i zauzme mjesto za stolom. 37 Uto dođe neka žena koja je bila javna grešnica. Doznala je da je Isus u gradu pa je donijela alabasternu posudu mirisne pomasti. 38 Plačući, klekne otraga do njegovih nogu. Suze su joj kapale po njegovim nogama pa ih je otirala svojom kosom. Zatim mu je cjelivala noge i mazala ih mirisnom pomašću.

39 Kad je Isusov domaćin farizej to vidio, pomisli: “Kad bi on zaista bio prorok, znao bi kakva je ta žena koja ga dotiče. Pa ona je grešnica!”

40 “Šimune, imam ti nešto reći”, nato će Isus.

“Reci, učitelju”, odgovori Šimun.

41 “Neki je vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao petsto, a drugi pedeset srebrnjaka. ^{▼▼ U grčkome: denara (u to je doba dnevna nadnica iznosila približno 1 denar).} 42 Nisu mu imali odakle vratiti dug, pa ga on obojici oprosti. Što misliš, tko će ga od njih dvojice zato više voljeti?”

43 “Vjerojatno onaj kojemu je više oprostio”, odgovori Šimun.

“Dobro si zaključio”, reče mu Isus. 44 Okrene se zatim prema ženi i reče mu: “Pogledaj ovu ženu! Kad sam ti ušao u kuću, ti mi nisi ponudio ni vode da operem noge, a ona mi ih je oprala suzama i otrla svojom kosom. 45 Ti me nisi ni pozdravio poljupcem, a ona mi nije prestala cjelivati noge otkad je došla. 46 Nisi mi u znak dobrodošlice ni glavu pomazao maslinovim uljem, a ona mi je skupocjenom pomašću pomazala noge. 47 Ako mi iskazuje mnogo ljubavi, to je zato što su joj oprošteni mnogi grijesi; no komu je malo oprošteno, pokazuje malo ljubavi.” 48 Zatim reče ženi: “Grijesi su ti oprošteni!”

49 Ljudi za stolom počnu međusobno govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”

50 A Isus reče ženi: “Spasila te tvoja vjera. Idi u miru.”