‏ John 5

1Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. 2U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. 3U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda.. 4Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. 5Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. 6Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" 7Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe." 8Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" 9Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. 10Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" 11On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" 12Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" 13No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. 14Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" 15Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. 16Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. 17Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." 18Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. 19Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. 20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. 21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." 24"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. 26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; 27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. 28Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. 29I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude. 30Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." 31"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. 32Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. 33Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. 34Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. 35On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. 36Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac. 37Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, 38a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. 39Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, 40a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. 41Slave od ljudi ne tražim, 42ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. 43Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. 44Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! 45Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. 46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. 47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"