‏ Psalms 105

1Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! 2Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! 3Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 4Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 5Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! 6Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 7On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 8On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 9Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 10Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 11govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 12Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 13išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 14ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 15"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 16I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 17Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 18Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 19dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 20Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 21Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 22da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 23Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 24Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 25Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 26Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 27Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 28Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 29U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 30Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 31Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 32Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 33Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 34Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 35U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 36Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 37Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 40Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 42Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 43Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 44I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 45da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!