Rom 4 | CroSaric | STEP | Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?

‏ Romans 4

1 Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. 3 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. 4 Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. 5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, 6 kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: 7 Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! 8 Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. 9 Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. 10 A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11 I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - 12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. 13 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. 15 Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - 17 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. 18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. 19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. 20 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, 21 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. 22 Zato mu se i uračuna u pravednost. 23 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, 24 nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25 koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.