Luk 8 | HrvKOK | STEP | Nedugo zatim Isus počne obilaziti gradove i sela propovijedajući i naviještajući Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu. S njim su išla Dvanaestorica

‏ Luke 8

Isusove sljedbenice

1 Nedugo zatim Isus počne obilaziti gradove i sela propovijedajući i naviještajući Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu. S njim su išla Dvanaestorica 2 i neke žene koje je oslobodio zloduha i izliječio od bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova, 3 zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Kuza, te Suzana i još mnoge. One su im služile svojim dobrima.

Prispodoba o sijaču

(Mt 13:1-23; Mk 4:1-20)

4 Jednoć kad je nagrnulo silno mnoštvo iz svih gradova, on im ispriča prispodobu: 5 “Neki je ratar sijao sjeme. Dok je sijao, nešto sjemena padne na stazu pa ga pogaze. Dođu i ptice nebeske te ga pozobaju. 6 Drugo padne na kamenito tlo, ali tek što je niknulo, osuši se jer nije imalo vlage. 7 Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga. 8 Nešto ga, napokon, padne u dobru zemlju te donese stostruk plod.” Kad je to rekao, poviče: “Slušajte, kad već imate uši!”

9 Učenici ga upitaju o značenju te prispodobe. 10 On im reče: “Vama je dopušteno razumjeti tajne o Božjemu kraljevstvu. A ostalima govorim u prispodobama da se ispuni Sveto pismo: ‘Gledat će moja djela,
ali neće dokučiti njihova značenja;
slušat će moje riječi,
ali ih neće razumjeti.’ ^{▼▼ Izaija 6:9 .}

11 Evo značenja prispodobe: Sjeme je Božja riječ. 12 Sjeme na tvrdu tlu oni su koji čuju Božju riječ, ali zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz njihova srca te oni ne povjeruju i ne spase se. 13 Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i radosno ju prihvate, ali nemaju korijena. Neko vrijeme vjeruju, ali kada dođe kušnja otpadnu. 14 U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju uguše životne brige, bogatstvo i užici te zato ne donesu roda. 15 Dobro tlo su plemenita i dobra srca koja slušaju Riječ, ustrajno ju čuvaju i donose plod.”

Prispodoba o svjetiljci

(Mk 4:21-25)

16 “Nitko ne pali svjetiljku da ju pokrije ili stavi pod postelju, već zato da ju stavi na svijećnjak kako bi svi koji uđu vidjeli svjetlost. 17 Sve što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo. 18 Zato pazite kako slušate. Onima koji žive po Božjoj mudrosti Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti, izgubit će ubrzo i ono malo od nje ^{▼▼ U grčkome: Tko ima, još će mu se dati pa će obilovati, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.} što misle da imaju.”

Prava Isusova obitelj

(Mt 12:46-50; Mk 3:31-35)

19 Isusu su došli majka i braća, ali nisu mogli do njega od mnoštva naroda. 20 Netko mu je javio: “Vani su ti majka i braća, žele te vidjeti.”

21 Isus odgovori: “Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božju riječ i tvore ju.”

Isus smiruje oluju

(Mt 8:23-27; Mk 4:36-41)

22 Isus i učenici jednog su dana ušli u lađicu. Isus im reče: “Prijeđimo na drugu stranu jezera.” I otisnu se od obale. 23 Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezeru se podigne oluja. Voda se stane prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. Bili su u pogibli.

24 Učenici probude Isusa vičući: “Učitelju! Učitelju, izginut ćemo!”

Isus se probudi te zaprijeti vjetru i uzburkanim valovima. Oni se umire i nastane tišina. 25 “Gdje vam je vjera?” upita ih.

A učenici su prestrašeni i začuđeni pitali: “Tko je on da zapovijeda vjetrovima i vodi i da mu se oni pokoravaju?”

Isus iscjeljuje opsjednutog čovjeka

(Mt 8:28-34; Mk 5:1-17)

26 Doplove tako u gergezenski ^{▼▼ U nekim rukopisima gadarski ili geraski kraj. Vidjeti: Matej 8:28 i Marko 5:1 .} kraj nasuprot Galileji. 27 Tek što je Isus izišao na kopno, dođe mu iz grada u susret neki čovjek opsjednut zlodusima. Već dugo nije nosio odjeću ni stanovao u kući, nego po grobnicama. 28 Čim je ugledao Isusa, on zaviče, baci se ničice pred njega i na sav glas poviče: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijega Boga? Molim te, ne muči me!” 29 Jer Isus je zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz čovjeka kojega je već dugo držao u vlasti. Čak i kad su ga vezali lancima i okovima, čovjek ih je raskinuo jer ga je zloduh gonio u pustinju.

30 “Kako se zoveš?” upita ga Isus. “Legija”, odgovori on jer su u njega ušli mnogi zlodusi. 31 Zaklinjali su Isusa da im ne zapovjedi da odu u Bezdan.

32 A ondje je u gori paslo veliko krdo svinja. Zlodusi zamole Isusa da im dopusti ući u svinje. On im dopusti. 33 Zlodusi iziđu iz čovjeka i uđu u svinje. Nato cijelo krdo jurne niz obronak u jezero i podavi se.

34 Kad su svinjari vidjeli što se dogodilo, pobjegnu i razglase to po gradiću i selima 35 te ljudi dođu vidjeti što se dogodilo. Kad su došli Isusu, nađu čovjeka iz kojega su izišli zlodusi kako obučen i zdrave pameti sjedi do Isusovih nogu te se prestraše. 36 Očevici im ispričaju kako je opsjednuti spašen. 37 Svo mnoštvo iz gergezenskoga kraja obuzme silan strah pa zamole Isusa da ode od njih. Isus uđe u lađicu i vrati se.

38 A čovjek, iz koga su bili izišli zli dusi, zamolio ga je da ostane s njim, ali Isus mu reče: 39 “Ne, vrati se doma i reci svima što ti je Bog učinio.” Čovjek ode i po svem gradu razglasi što mu je Isus učinio.

Isus iscjeljuje zaradi velike vjere ljudi

(Mt 9:18-26; Mk 5:22-43)

40 Kad se Isus vratio na drugu stranu jezera, mnoštvo ga je dočekalo s dobrodošlicom jer su ga svi željno iščekivali. 41 Dođe tada neki čovjek imenom Jair, predstojnik sinagoge, te se baci Isusu pred noge moleći ga da pođe njegovu domu. 42 Dvanaestogodišnja kći jedinica bila mu je na samrti.

Isus pođe za njim dok se mnoštvo natiskivalo oko njega. 43 Među ljudima je bila i neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja. Sve što je imala potrošila je na liječnike, ali ju nitko nije mogao izliječiti. 44 Ona priđe Isusu otraga i dotakne skut njegova ogrtača. Krvarenje joj odmah prestane.

45 “Tko me je dotaknuo?” upita Isus.

Svi su to nijekali, a Petar reče: “Učitelju, pa toliko se mnoštvo gura oko tebe!”

46 Isus odgovori: “Ne, netko me je namjerno dotaknuo. Osjetio sam kako sila izlazi iz mene.” 47 Videći da se ne može skriti, žena mu sva uplašena priđe, padne ničice i pred svima ispriča zašto ga je dotaknula i kako je smjesta ozdravila. 48 On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru.”

49 Dok je Isus još to govorio, stigao je netko iz Jairova doma s viješću: “Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja!”

50 Isus je to čuo pa reče Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!”

51 Kad je došao u kuću, ne dopusti nikomu da uđe s njim osim Petru, Ivanu, Jakovu te djetetovu ocu i majci. 52 Svi su ondje plakali i naricali za djevojčicom. Isus im reče: “Ne plačite! Nije umrla, nego samo spava!”

53 Ali oni su ga ismijavali znajući da je umrla. 54 Isus ju uhvati za ruku i poviče: “Ustani, djevojčice!” 55 U nju se odmah vrati duh te ustane. Isus zapovjedi da joj daju jesti. 56 Roditelji se zaprepaste. A Isus im zapovjedi da nikome ne govore o tome što se dogodilo.