Mar 12 | HrvKOK | STEP | Tada im počne govoriti u prispodobama: “Neki čovjek posadi vinograd i ogradi ga, iskopa tijesak za grožđe i izgradi kulu. Zatim ga iznajmi vinogradarima i otputuje.

‏ Mark 12

Prispodoba o zlim vinogradarima

(Mt 21:33-46; Lk 20:9-19)

1 Tada im počne govoriti u prispodobama: “Neki čovjek posadi vinograd i ogradi ga, iskopa tijesak za grožđe i izgradi kulu. Zatim ga iznajmi vinogradarima i otputuje. 2 Kad dođe vrijeme berbe, pošalje slugu da ubere njegov dio uroda. 3 Ali vinogradari ga dograbe, pretuku i pošalju natrag praznih ruku. 4 Vlasnik vinograda im zatim pošalje drugog slugu. Zakupci mu razbiju glavu i osramote ga. 5 Trećega kojeg im je poslao ubiju. Poslao im je i mnoge druge, ali oni ih sve premlate ili ubiju.

6 Preostao mu je samo još jedan: njegov ljubljeni sin. Pošalje napokon i njega misleći: ‘Prema mojem sinu sigurno će se odnositi s poštovanjem.’

7 Ali kad vinogradari opaze da dolazi, rekoše: ‘Ovaj će naslijediti imanje. Ubijmo ga pa ćemo se domognuti imanja umjesto njega!’ 8 Pa ga pograbe, ubiju i izbace tijelo iz vinograda.

9 Što mislite da će učiniti vlasnik kad čuje što se dogodilo? Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd dati u najam drugima. 10 Ne sjećate li se ulomka iz Svetog pisma: ‘Kamen koji su graditelji odbacili
postane ugaonim kamenom.

11 To je Gospodnje djelo,
čudesno u našim očima.’?” ^{▼▼ Psalam 118:22-23 .}

12 Židovski su ga vođe već tada htjeli uhvatiti jer su dobro znali da se ta prispodoba odnosi na njih, ali bojali su se mnoštva. Zato odu i ostave ga.

O porezu

(Mt 22:15-22; Lk 20:20-26)

13 Vjerski mu vođe pošalju neke farizeje i Herodove sljedbenike da ga uhvate u riječi. 14 Oni dođu i rekoše mu: “Učitelju, znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu. Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije.”

15 Isus prozre njihovo licemjerje pa reče: “Zašto me kušate? Pokažite mi kovani novac ^{▼▼ U grčkome: denar.} pa ću vam reći.” 16 Donesu mu novčić, a on upita: “Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?”

“Carevi”, odgovore.

17 “Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje”, reče im. Bili su zadivljeni.

O uskrsnuću

(Mt 22:23-33; Lk 20:27-40)

18 Tada dođu k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaju ga: 19 “Gospodine, Mojsije nam je dao zakon prema kojemu, umre li oženjen muškarac bez djece, njegov se brat mora oženiti njegovom udovicom kako bi ona rodila sina koji će naslijediti posjed umrloga i nositi njegovo ime. ^{▼▼ Ponovljeni zakon 25:5-6 .} 20 Bilo je sedmero braće. Prvi se brat oženi i umre a da nije imao sina. 21 Drugi se brat oženi njegovom udovicom, ali također umre a da nije ostavio sina. S trećim se dogodi isto. 22 Tako nijedan od sedmorice ne ostavi potomstva. Na posljetku umre i žena. 23 Čija će onda ona biti žena o uskrsnuću kad je bila udana za svu sedmoricu?”

24 Isus im odgovori: “Niste li vi u zabludi zato što ne razumijete Sveto pismo ni Božju silu? 25 Jer kad ljudi uskrsnu od mrtvih, neće se ženiti ni udavati, već će biti kao anđeli na nebu. 26 A glede uskrsnuća, niste li u Knjizi Izlaska, ondje gdje piše kako je Mojsije ugledao gorući grm, pročitali da mu je Bog rekao: ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’ ^{▼▼ Izlazak 3:6 .} dugo nakon što su oni poumirali? 27 A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih! Vi ste, prema tome, u velikoj zabludi!”

Najveća zapovijed

(Mt 22:34-40; Lk 10:25-28)

28 Neki pismoznanac koji je ondje stajao shvatio je, slušajući raspravu, da je Isus dobro odgovorio pa ga upita: “Koja je najvažnija od svih zapovijedi?”

29 Isus odgovori: “Najvažnija glasi: ‘Čuj, o Izraele! Naš Gospodin Bog jest jedini Bog.

30 Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim,
svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!’ ^{▼▼ Ponovljeni zakon 6:4-5 .}

31 Druga glasi: ‘Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!’ ^{▼▼ Levitski zakonik 19:18 .}

Nema zapovijedi koja bi bila veća od tih dviju.”

32 Pismoznanac odgovori: “Učitelju, pravo si rekao da je Bog jedini i da nema drugih osim njega. 33 Voljeti ga svim srcem, svim razumom i svom snagom, a bližnjega voljeti kao samoga sebe vrijedi više nego sve paljenice i ostale žrtve.”

34 Videći da pametno govori, Isus mu reče: “Nisi daleko od Božjeg kraljevstva.” I nitko ga se više nije usudio išta pitati.

Čiji sin je Mesija

(Mt 22:41-46; Lk 20:41-44)

35 Poučavajući u Hramu, Isus upita: “Kako pismoznanci mogu tvrditi da je Mesija Davidov sin? 36 Pa sâm je David, nadahnut Svetim Duhom, rekao: ‘Gospodin je rekao mojem Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane
dok ti ne bacim pod noge tvoje neprijatelje.’ ^{▼▼ Psalam 110:1 .}

37 Sâm ga je David nazvao svojim Gospodinom. Kako bi mu onda mogao biti sin?” Mnoštvo ga je oduševljeno slušalo.

Upozorenje protiv pismoznanaca

(Mt 23:1-7; Lk 11:43-46; 20:45-47)

38 Poučavajući ih dalje, reče: “Čuvajte se pismoznanaca! Vole se šetati u dugim haljinama i da ih ljudi pozdravljaju na trgovima. 39 U sinagogama vole sjediti na počasnim mjestima, a na gozbama na pročelju stola. 40 Besramno troše udovička dobra, a prikrivaju se dugačkim molitvama u javnosti. Oni će biti strože kažnjeni.”

Udovičin dar

(Lk 21:1-4)

41 Zatim ode sjesti do kutije za milodare te je promatrao mnoštvo kako ubacuje bakreni novac. Mnogi su bogataši ubacivali velike iznose. 42 Dođe i neka siromašna udovica te ubaci samo dva novčića. ^{▼▼ U grčkome: dvije lepte.}

43 Isus dozove učenike i reče im: “Zaista vam kažem, ta je siromašna udovica ubacila više nego svi ostali skupa! 44 Jer svi su oni dali od svojeg viška, a ona je, tako siromašna, dala sve što je imala.”