‏ 1 Corinthians 11

1Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista.

2Hvalim vas pak, braćo, što sve moje pamtite i držite zapovijesti kao što vam predadoh. 3Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu. 4Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju.

5I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana. 6Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi strići se ili brijati se, neka se pokriva.

7Ali muž da ne pokriva glave, jer je obličje i slava Božija; a žena je slava muževlja. 8Jer nije muž od žene nego žena od muža.

9Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi. 10Zato žena treba da ima vlast na glavi, anđela radi.

11Ali niti je muž bez žene ni žena bez muža u Gospodu. 12Jer kako je žena od muža, tako je i muž iz žene; a sve je od Boga.

13Sami među sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu? 14Ili ne uči li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugačku kosu; 15A ženi je slava ako gaji dugačku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala. 16Ako li je ko svadljiv, mi takovoga običaja nemamo, niti crkve Božije.

17Ali ovo zapovijedajući ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate. 18Prvo dakle kad se sabirate u crkvu, čujem da imaju raspre među vama; i nešto vjerujem od ovoga. 19Jer treba i jeresi da budu među vama, da se pokažu pošteni koji su među vama.

20A kad se skupite na jedno mjesto, ne jede se večera Gospodnja. 21Jer svaki svoju večeru uzme najprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija. 22Eda li dakle nemate kuća da jedete i pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju, i sramotite one koji nemaju? Šta ću vam reći? Hoću li vas pohvaliti za to? Neću.

23Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noć u koju bivaše predan uze hljeb, 24I zahvalivši prelomi i reče: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo činite meni za spomen.

25Tako i čašu, po večeri, govoreći: ova je čaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo činite, kad god pijete, meni za spomen. 26Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.

27Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj. 28Ali čovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od čaše da pije; 29Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega. 30Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.

31Jer kad bismo sebe rasuđivali, ne bismo osuđeni bili. 32Ali kad smo suđeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom.

33Zato, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugoga. Ako li je ko gladan, neka jede kod kuće, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediću kad dođem.

34