‏ 1 Corinthians 15

1Ali vam napominjem, braćo, jevanđelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, 2Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; već ako da uzalud vjerovaste.

3Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, 4I da bi ukopan, i da usta treći dan, po pismu,

5I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; 6A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braće, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; 7A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima;

8A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonoščetu. 9Jer sam ja najmlađi među apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju.

10Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. 11Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste.

12A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki među vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? 13I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. 14A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša.

15A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedočimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. 16Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. 17A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem.

18Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše. 19I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od sviju ljudi.

20Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe. 21Jer budući da kroz čovjeka bi smrt, kroz čovjeka i vaskrsenije mrtvijeh.

22Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Hristu svi oživljeti. 23Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku;

24Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 25Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje. 26A pošljednji će se neprijatelj ukinuti smrt.

27Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. 28A kad mu sve pokori, onda će se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.

29Šta dakle čine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamačno ne ustaju, što se i kršćavaju mrtvijeh radi? 30I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki čas?

31Svaki dan umirem, tako mi, braćo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu. 32Jer ako sam se po čovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer ćemo sutra umrijeti.

33Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre običaje. 34Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem.

35Ali će reći ko: kako će ustati mrtvi? i u kakom će tijelu doći? 36Bezumniče! ti što siješ neće oživljeti ako ne umre.

37I što siješ ne siješ tijelo koje će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili drugo kako. 38A Bog mu daje tijelo kako hoće, i svakom sjemenu svoje tijelo. 39Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo čovječije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptičije.

40I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. 41Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.

42Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; 43Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; 44Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno.

45Tako je i pisano: prvi čovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. 46Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno.

47Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospod s neba. 48Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. 49I kako nosimo obličje zemljanoga tako ćemo nositi i obličje nebeskoga.

50A ovo govorim, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeđuje. 51Evo vam kazujem tajnu: jer svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se pretvoriti,

52Ujedanput, u trenuću oka u pošljednjoj trubi; jer će zatrubiti i mrtvi će ustati neraspadljivi, i mi ćemo se pretvoriti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

54A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se zbiti ona riječ što je napisana: pobjeda proždrije smrt. 55Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?

56A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 57A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.

Zato, braćo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajući da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.

58