‏ 1 Corinthians 7

1A za ono što mi pisaste: dobro je čovjeku da se ne dohvata do žene: 2Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža;

3Muž da čini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. 4Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena.

5Ne zabranjujte se jedno od drugoga, već ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašijem neuzdržanjem.

6Ali ovo govorim po svjetu a ne po zapovijesti; 7Jer hoću da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako a onaj onako.

8A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam. 9Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se negoli upaljivati se.

10A oženjenijem zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja 11(Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem); i muž da ne pušća žene.

12A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. 13I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja. 14Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inače djeca vaša bila bi nečista, a sad su sveta.

15Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom događaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog. 16Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš?

17Samo kao što je Bog razdijelio svakome, i kao što je svakoga pozvao Gospod onako neka živi. I tako zapovijedam po svijem crkvama. 18Je li ko pozvat obrezan, neka se ne gradi neobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan, neka se ne obrezuje. 19Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego držanje zapovijesti Božijeh.

20Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan. 21Jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi. 22Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov. 23Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima. 24Svaki, braćo, u čemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom.

25A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kao koji sam pomilovan od Gospoda, da budem vjeran. 26Mislim dakle ovo da će biti dobro za sadašnju nevolju da je čovjeku dobro tako biti.

27Jesi li se privezao za ženu, ne traži da se razdriješiš; jesi li se odriješio od žene, ne traži žene. 28A ako li se i oženiš, nijesi sagriješio; i djevojka ako se uda, nije sagriješila: ali će imati takovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim.

29A ovo govorim, braćo, jer je ostalo vrijeme prekraćeno, da će i oni koji imaju žene biti kao oni koji nemaju; 30I koji plaču kao koji ne plaču; i koji se raduju kao koji se ne raduju; i koji kupuju kao koji nemaju; 31I koji ovaj svijet upotrebljavaju kao da ga ne upotrebljavaju: jer prolazi obličje ovoga svijeta.

32A ja hoću da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu; 33A koji je oženjen brine se za svjetsko, kako će ugoditi ženi. Drugo je žena, a drugo je djevojka. 34Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za svjetsko, kako će ugoditi mužu.

35A ovo govorim na korist vama samijem, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego za lijepu i pristojnu službu Gospodu bez smetnje.

36Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica, i ne može drukčije biti, neka čini šta hoće, ne griješi ako se uda. 37A koji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je rasudio u srcu svojemu da zadrži djevojku, dobro čini. 38Tako i onaj koji udaje svoju djevojku dobro čini; ali koji ne udaje bolje čini.

39Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž, slobodna je za koga hoće da se uda, samo u Gospodu. Ali je blaženija ako ostane tako po mojemu svjetu; jer mislim da i ja imam Duha Božijega.

40