2Cor 12 | SerDKE | STEP | Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja.

‏ 2 Corinthians 12

1 Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja. 2 Znam čovjeka u Hristu koji prije četrnaest godina (ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do trećega neba.

3 I znam za takovog čovjeka (ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna) 4 Da bi odnesen u raj, i ču neiskazane riječi kojijeh čovjeku nije slobodno govoriti. 5 Tijem ću se hvaliti, a sobom se neću hvaliti, već ako slabostima svojima.

6 Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili čuje što od mene. 7 I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me ćuša da se ne ponosim.

8 Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene. 9 I reče mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem će se najslađe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova. 10 Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan.

11 Postadoh bezuman hvaleći se: vi me natjeraste; jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa. 12 Jer znaci apostolovi učiniše se među vama u svakom trpljenju, u znacima i čudesima i silama. 13 Jer šta je u čemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu.

14 Evo sam gotov treći put da vam dođem, i ne dosađujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teći nego roditelji djeci. 15 A ja dragovoljno potrošiću i biću potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite.

16 Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav budući dobih vas prijevarom. 17 Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama? 18 Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama?

19 Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje.

20 Jer se bojim da kad po čem dođem neću vas naći kakove hoću, i ja ću se naći vama kakova me nećete: da kako ne budu svađe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune: Da me opet kad dođem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplačem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za nečistotu i kurvarstvo i sramotu, što počiniše.