‏ 2 Samuel 22

1I izgovori David Gospodu riječi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove; 2I reče: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.

3Bog i stijena moja, u njega ću se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utočište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile. 4Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.

5Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. 6Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne.

7U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju.

8Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi. 9Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.

10Savi nebesa i siđe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem. 11I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem. 12Od mraka načini oko sebe šator, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh.

13Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje. 14Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj. 15Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.

16Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.

17Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuče me iz vode velike. 18Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene.

19Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. 20I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio. 21Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih dariva me.

22Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega. 23Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.

24I bih mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svojega. 25Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti mojoj pred očima njegovima.

26Sa svetima postupaš sveto, s čovjekom vjernijem vjerno; 27S čistijem čisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.

28Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oči svoje i ponižavaš ih. 29Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.

30S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skačem preko zida. 31Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.

32Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega? 33Bog je krjepost moja i sila moja, i čini da mi je put bez mane.

34Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me. 35Uči ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.

36Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja čini me velika. 37Širiš korake moje poda mnom, te se ne omiču gležnji moji.

38Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraćam se dokle ih ne istrijebim. 39I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.

40Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me. 41Neprijatelja mojih pleći ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje.

42Obziru se, ali nema pomagača: viču ka Gospodu, ali ih ne sluša. 43Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmećem.

44Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, čuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi. 45Tuđini laskaju mi, čujući pokoravaju mi se. 46Tuđini blijede, dršću u gradovima svojim.

47Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega. 48Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, 49Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od čovjeka žestoka izbavlja me.

50Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu, Koji slavno izbavljaš cara svojega, i činiš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.

51