‏ Acts 10

1A u Ćesariji bješe jedan čovjek po imenu Kornilije, kapetan od čete koja se zvaše Talijanska. 2Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka;

3On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anđela Božijega gdje siđe k njemu i reče mu: Kornilije! 4A on pogledavši na nj i uplašivši se reče: što je Gospode? A on mu reče: molitve tvoje i milostinje iziđoše na pamet Bogu; 5I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 6On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuća kod mora: on će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.

7I kad otide anđeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 8I kazavši im sve posla ih u Jopu.

9A sjutradan kad oni iđahu putem i približiše se ka gradu, iziđe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. 10I ogladnje, i šćaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, dođe izvan sebe, 11I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na četiri roglja i spušta se na zemlju; 12U kome bijahu sva četvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.

13I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14A Petar reče: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili nečisto. 15I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog očistio ti ne pogani. 16I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.

17A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima, 18I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar?

19A dok Petar razmišljavaše o utvari, reče mu Duh: evo tri čovjeka traže te; 20Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer ih ja poslah. 21A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reče: evo ja sam koga tražite; što ste došli?

22A oni rekoše: Kornilije kapetan, čovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anđela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da čuje riječi od tebe. 23Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar pođe s njima, i neki od braće koja bješe u Jopi pođoše s njim.

24I sjutradan uđoše u Ćesariju. A Kornilije čekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje.

25A kad Petar šćaše da uđe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. 26I Petar ga podiže govoreći: ustani, i ja sam čovjek.

27I s njim govoreći uđe, i nađe mnoge koji se bijahu sabrali. 28I reče im: vi znate kako je neprilično čovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuđinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem pogana ili nečista; 29Zato i bez sumnje dođoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene?

30I Kornilije reče: od četvrtoga dana do ovoga časa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kući; i gle, čovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, 31I reče: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom. 32Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kući Simona kožara kod mora, koji kad dođe kazaće ti. 33Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro učinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da čujemo sve što je tebi od Boga zapovjeđeno.

34A Petar otvorivši usta reče: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko;

35Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu.

36Riječ što posla sinovima Izrailjevijem, javljajući mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima. 37Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji počevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan: 38Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji prođe čineći dobro i iscjeljujući sve koje đavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim.

39I mi smo svjedoci svemu što učini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo. 40Ovoga Bog vaskrse treći dan, i dade mu da se pokaže, 41Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh.

42I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedočimo da je on narečeni od Boga sudija živijem i mrtvijem. 43Za ovo svjedoče svi proroci da će imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju.

44A dok još Petar govoraše ove riječi, siđe Duh sveti na sve koji slušahu riječ. 45I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videći da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga.

46Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i veličahu Boga. Tada odgovori Petar: 47Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi? I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.

48