‏ Acts 11

1A čuše i apostoli i braća koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše riječ Božiju. 2I kad iziđe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja, 3Govoreći: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima.

4A Petar počevši kazivaše im redom govoreći: 5Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na četiri roglja i spušta se s neba, i dođe do preda me. 6Pogledavši u nj opazih i vidjeh četvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.

7A čuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 8A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i nečisto nikad ne uđe u usta moja. 9A glas mi odgovori drugom s neba govoreći: što je Bog očistio ti ne pogani. 10A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.

11I gle, odmah tri čovjeka staše pred kućom u kojoj bijah, poslani iz Ćesarije k meni. 12A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa. A dođoše sa mnom i ovo šest braće, i uđosmo u kuću čovjekovu. 13I kaza nam kako vidje anđela u kući svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra, 14Koji će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.

15A kad ja počeh govoriti, siđe Duh sveti na njih, kao i na nas u početku. 16Onda se opomenuh riječi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem.

17Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu? 18A kad čuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreći: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.

19A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, prođoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreći riječi do samijem Jevrejima. 20A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajući jevanđelje o Gospodu Isusu. 21I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.

22A dođe riječ o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije; 23Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu; 24Jer bješe čovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.

25Varnava pak iziđe u Tars da traži Savla; i kad ga nađe, dovede ga u Antiohiju. 26I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i učiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše učenike hrišćanima.

27A u te dane siđoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju. 28I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šćaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija ćesara.

29A od učenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoć braći koja življahu u Judeji. Koje i učiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.

30