‏ Acts 12

1U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muči neke od crkve. 2I pogubi Jakova brata Jovanova mačem.

3I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra (a bijahu dani prijesnijeh hljebova), 4Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga četvorici četvrtnika vojničkijeh da ga čuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.

5I tako Petra čuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka. 6A kad šćaše Irod da ga izvede, onu noć spavaše Petar među dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu.

7I gle, anđeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreći: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. 8A anđeo mu reče: opaši se, i obuj opanke svoje. I učini tako. I reče mu anđeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.

9I izišavši iđaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anđeo činjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. 10A kad prođoše prvu stražu i drugu i dođoše k vratima gvozdenijem koja vođahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah otstupi od njega.

11I kad dođe Petar k sebi reče: sad zaista vidim da Bog posla anđela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega čekanja naroda Jevrejskoga. 12I razmislivši dođe kući Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.

13A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da čuje. 14I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima. 15A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrđivaše da je tako. A oni govorahu: anđeo je njegov.

16A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se. 17A on mahnuvši na njih rukom da ćute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reče: javite ovo Jakovu i braći. I izišavši otide na drugo mjesto.

18A kad bi dan, bješe ne mala buna među vojnicima, šta to bi od Petra. 19A kad ga Irod zaiska i ne nađe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Ćesariju onamo življaše.

20Jer se Irod srđaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva. 21A u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im;

22A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne čovječij. 23Ali ujedanput udari ga anđeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crvi izdahnu.

24A riječ Božija rastijaše i množaše se.

A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.

25