‏ Acts 2

1I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. 2I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuću gdje sjeđahu; 3I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. 4I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.

5A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. 6A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom. 7I divljahu se i čuđahu se govoreći jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?

8Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili? 9Parćani, i Miđani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije, 10I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci, 11Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore našijem jezicima veličine Božije.

12I divljahu se svi i ne mogahu se načuditi govoreći jedan drugome: šta će dakle ovo biti? 13A drugi potsmijevajući se govorahu: nakitili su se vina.

14A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i čujte riječi moje. 15Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sahat dana;

16Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo: 17I biće u pošljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha svojega na svako tijelo, i proreći će sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće utvare i starci vaši sniće snove;

18Jer ću na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreći će. 19I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima.

20Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji. 21I biće da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.

22Ljudi Izrailjci! poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, 23Ovoga određenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; 24Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.

25Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; 26Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadu;

27Jer nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. 28Pokazao si mi putove života: napunićeš me veselja s licem svojijem.

29Ljudi braćo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. 30Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, 31Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja.

32Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo mi svi svjedoci. 33Desnicom dakle Božijom podiže se, i obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i čujete.

34Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 35Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 36Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste.

37A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta ćemo činiti, ljudi braćo? 38A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha; 39Jer je za vas obećanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog naš.

40I drugijem mnogijem riječima svjedočaše, i moljaše ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda. 41Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša. 42I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.

43I uđe strah u svaku dušu; jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu. 44A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. 45I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše.

46I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca, Hvaleći Boga, i imajući milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu.

47