‏ Ephesians 4

1Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani, 2Sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi, 3Starajući se držati jedinstvo Duha u svezi mira;

4Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega. 5Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, 6Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama.

7A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. 8Zato govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima.

9A što iziđe, šta je, osim da i siđe u najdonja mjesta zemlje? 10Koji siđe to je onaj koji i iziđe više sviju nebesa da ispuni sve.

11I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje, 12Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova; 13Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;

14Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prijevare; 15Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos. 16Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi.

17Ovo dakle govorim i svjedočim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega, 18Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh; 19Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na činjenje svake nečistote i lakomstva.

20Ali vi tako ne poznaste Hrista; 21Jer ga čuste i u njemu se naučiste, kao što je istina u Isusu, 22Da odbacite, po prvome življenju, staroga čovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem;

23I da se obnovite duhom uma svojega, 24I obučete u novoga čovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.

25Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome. 26Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zađe u gnjevu vašemu. 27Niti dajite mjesta đavolu.

28Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, čineći dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome. 29Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju. 30I ne ožalošćavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapečaćeni za dan izbavljenja.

31Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću. A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.

32