Eze 11 | SerDKE | STEP | Tada me podiže duh, i odnese me na istočna vrata doma Gospodnjega koja gledaju na istok, i gle, na vratima bijaše dvadeset i pet ljudi, i među njima vidjeh Jazaniju sina Azurova i Felatiju sina Venajina, poglavare narodne.

‏ Ezekiel 11

1 Tada me podiže duh, i odnese me na istočna vrata doma Gospodnjega koja gledaju na istok, i gle, na vratima bijaše dvadeset i pet ljudi, i među njima vidjeh Jazaniju sina Azurova i Felatiju sina Venajina, poglavare narodne.

2 I reče mi: sine čovječji, ovi ljudi smišljaju bezakonje, i zlo svjetuju u tom gradu, 3 Govoreći: nije blizu; da gradimo kuće; ovaj je grad lonac a mi meso. 4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji.

5 I pade na me duh Gospodnji i reče mi: reci: ovako veli Gospod: dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašega. 6 Mnoge pobiste u tom gradu, i napuniste ulice njihove pobijenijeh. 7 Zato ovako veli Gospod Gospod: koje pobiste i pobacaste usred njega, oni su meso, a on je lonac, a vas ću izvesti iz njega.

8 Bojite se mača; mač ću pustiti na vas, govori Gospod Gospod. 9 I izvešću vas iz njega, i daću vas u ruke tuđincima, i izvršiću na vama sudove. 10 Od mača ćete pasti, na međi Izrailjevoj sudiću vam, i poznaćete da sam ja Gospod.

11 Ovaj grad neće vam biti lonac niti ćete vi biti u njemu meso; na međi Izrailjevoj sudiću vam. 12 I poznaćete da sam ja Gospod, jer po uredbama mojim ne hodiste niti zakona mojih izvršivaste, nego činiste po zakonima tijeh naroda što su oko vas.

13 A kad prorokovah, umrije Felatija sin Venajin; tada padoh na lice svoje i povikah iza glasa i rekoh: jaoh Gospode Gospode! hoćeš li da istrijebiš ostatak Izrailjev?

14 A glas Gospodnji dođe mi govoreći: 15 Sine čovječji, braća su tvoja, braća tvoja, rodbina tvoja i dom Izrailjev vaskoliki, kojima govoriše Jerusalimljani: idite daleko od Gospoda, nama je data zemlja u našljedstvo.

16 Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: ako ih i odagnah daleko među narode, ako ih i rasijah po zemljama, opet ću im biti svetinja za malo u zemljama u koje otidoše. 17 Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: sabraću vas iz naroda i pokupiću vas iz zemalja u koje se rasijaste, i daću vam zemlju Izrailjevu. 18 I kad dođu u nju, izbaciće iz nje sve gadove njezine i sve gnusobe njezine.

19 I daću im jedno srce i nov duh metnuću u njih, i izvadiću iz tijela njihova kameno srce i daću im srce mesno, 20 Da bi hodili po mojim uredbama i držali moje zakone i izvršivali ih; i biće mi narod, i ja ću im biti Bog. 21 A kojima srce ide po želji gnusoba njihovijeh i gadova njihovijeh, njihov ću put obratiti na njihovu glavu, govori Gospod Gospod.

22 Potom mahnuše heruvimi krilima svojim, i točkovi otidoše prema njima, i slava Boga Izrailjeva bješe ozgo nad njima. 23 I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu.

24 A mene duh podiže i odnese u utvari duhom Božjim u Haldejsku k roblju; i utvara koju vidjeh otide od mene. I kazah roblju sve riječi Gospodnje što mi pokaza.