John 1
1U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. 2Ona bješe u početku u Boga. 3Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. 4U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. 5I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze. 6Posla Bog čovjeka po imenu Jovana. 7Ovaj dođe za svjedočanstvo da svjedoči za vidjelo da svi vjeruju kroza nj. 8On ne bješe vidjelo, nego da svjedoči za vidjelo. 9Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. 10Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna. 11K svojima dođe, i svoji ga ne primiše. 12A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, 13Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. 14I riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca. 15Jovan svjedoči za njega i viče govoreći: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe. 16I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću. 17Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista. 18Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naručju očinom, on ga javi. 19I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti? 20I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos. 21I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reče: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam. 22A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe? 23Reče: ja sam glas onoga što viče u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok. 24I bijahu poslanici od fariseja, 25I zapitaše ga govoreći mu: zašto dakle kršćavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok? 26Odgovori im Jovan govoreći: ja kršćavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. 27On je onaj što će doći za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. 28Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršćavaše. 29A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reče: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta. 30Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe. 31I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja dođoh da krstim vodom. 32I svjedoči Jovan govoreći: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu. 33I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reče: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji će krstiti Duhom svetijem. 34I ja vidjeh i zasvjedočih da je ovaj sin Božij. 35A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovijeh, 36I vidjevši Isusa gdje ide, reče: gle, jagnje Božije. 37I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za Isusom. 38A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reče im: šta ćete? A oni mu rekoše: Ravi! (koje znači: učitelju) gdje stojiš? 39I reče im: dođite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata. 40A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i iđahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra; 41On nađe najprije brata svojega Simona, i reče mu: mi nađosmo Mesiju, koje znači Hristos. 42I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reče: ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, koje znači Petar. 43A sjutradan namisli izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: hajde za mnom. 44A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova. 45Filip nađe Natanaila, i reče mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, nađosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta. 46I reče mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: dođi i vidi. 47A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reče za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva. 48Reče mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom. 49Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev. 50Odgovori Isus i reče mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjećeš više od ovoga. I reče mu: zaista, zaista vam kažem: otsele ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije gdje se penju i silaze k sinu čovječijemu. 51
Copyright information for
SerDKE