‏ John 19

1Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga. 2I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu, 3I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.

4Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice. 5A Isus iziđe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat: evo čovjeka! 6A kad ga vidješe glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.

7Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim. 8Kad dakle Pilat ču ovu riječ, poboja se većma. 9I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.

10A Pilat mu reče: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te? 11Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veći grijeh koji me predade tebi.

12Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru. 13Pilat dakle čuvši ovu riječ izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.

14A bješe petak uoči pashe oko šestoga sahata; i Pilat reče Jevrejima: evo car vaš. 15A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reče: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: mi nemamo cara osim ćesara. 16Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.

17I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota. 18Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.

19Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazarećanin car Judejski. 20I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grčki, Latinski.

21A Jevrejski glavari sveštenički govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reče: ja sam car Judejski. 22Pilat odgovori: što pisah pisah.

23A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. 24Onda rekoše među sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako učiniše.

25A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. 26A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji reče materi svojoj: ženo! eto ti sina! 27Potom reče učeniku: eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi.

28Potom znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo reče: žedan sam. 29Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem. 30A kad primi Isus ocat reče: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.

31A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu (jer bijaše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu. 32Onda dođoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim. 33A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;

34Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda. 35I onaj što vidje posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.

36Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi. 37I opet drugo pismo govori: pogledaće onoga koga probodoše.

38A potom Josif iz Arimateje, koji bješe učenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda dođe i uze tijelo Isusovo. 39A dođe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noću, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.

40I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju. 41A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut. Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.

42