‏ John 3

1Bijaše pak čovjek među farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski. 2Ovaj dođe k Isusu noću i reče mu: Ravi! znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može čudesa ovijeh činiti koja ti činiš ako nije Bog s njim.

3Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. 4Reče Nikodim njemu: kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?

5Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. 6Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.

7Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi. 8Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha.

9Odgovori Nikodim i reče mu: kako može to biti? 10Isus odgovori i reče mu: ti si učitelj Izrailjev, i to li ne znaš? 11Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedočimo što vidjesmo, i svjedočanstva našega ne primate.

12Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko? 13I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, sin čovječij koji je na nebu.

14I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin čovječij da se podigne, 15Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni:

16Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni. 17Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj. 18Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega.

19A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudima omilje većma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. 20Jer svaki koji zlo čini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla. 21A ko istinu čini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena.

22A potom dođe Isus i učenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršćavaše. 23A Jovan kršćavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršćavaše. 24Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu.

25Tada postade raspra među učenicima Jovanovijem i Jevrejima oko čišćenja. 26I dođoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, evo on kršćava, i svi idu k njemu.

27Jovan odgovori i reče: ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. 28Vi sami meni svjedočite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim.

29Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se. 30Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.

31Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je. 32I što vidje i ču ono svjedoči; i svjedočanstva njegova niko ne prima. 33Koji primi njegovo svjedočanstvo, potvrdi da je Bog istinit.

34Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove. Ko vjeruje sina, ima život vječni; a ko ne vjeruje sina, neće vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu.

36