‏ John 5

1A potom bješe praznik Jevrejski, i iziđe Isus u Jerusalim. 2U Jerusalimu pak kod Ovčijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, 3U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji čekahu da se zaljulja voda; 4Jer anđeo Gospodnji silažaše u određeno vrijeme u banju i mućaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.

5A ondje bijaše jedan čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. 6Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već odavno bolestan, reče mu: hoćeš li da budeš zdrav?

7Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam čovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem drugi siđe prije mene. 8Reče mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi.

9I odmah ozdravi čovjek, i uzevši odar svoj hođaše. A taj dan bješe subota.

10Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi. 11A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reče: uzmi odar svoj i hodi.

12A oni ga zapitaše: ko je taj čovjek koji ti reče: uzmi odar svoj i hodi? 13A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.

14A potom ga nađe Isus u crkvi i reče mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore. 15A čovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.

16I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. 17A Isus im odgovaraše: otac moj doslije čini, i ja činim. 18I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i građaše se jednak Bogu.

19A Isus odgovarajući reče im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako; 20Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovijeh da se vi čudite.

21Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoće oživljuje. 22Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu, 23Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.

24Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25Zaista, zaista vam kažem: ide čas, i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživljeti.

26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 27I dade mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij.

28Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, 29I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda.

30Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao. 31Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. 32Ima drugi koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo što svjedoči za mene.

33Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoči vam za istinu; 34A ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete. 35On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.

36Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoče za mene da me otac posla. 37I otac koji me posla sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova kad čuste ni lica njegova vidjeste. 38I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.

39Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni; i ona svjedoče za mene. 40I nećete da dođete k meni da imate život.

41Ja ne primam slave od ljudi. 42Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.

43Ja dođoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti. 44Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?

45Ne mislite da ću vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate. 46Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene. A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako ćete vjerovati mojijem riječima?

47