Joh 8 | SerDKE | STEP | A Isus otide na goru Maslinsku.

‏ John 8

1 A Isus otide na goru Maslinsku. 2 A ujutru opet dođe u crkvu, i sav narod iđaše k njemu; i sjedavši učaše ih. 3 A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postavivši je na srijedu

4 Rekoše mu: učitelju! ova je žena uhvaćena sad u preljubi; 5 A Mojsije nam u zakonu zapovjedi da takove kamenjem ubijamo; a ti šta veliš? 6 Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih).

7 A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je među vama bez grijeha neka najprije baci kamen na nju. 8 Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji.

9 A kad oni to čuše, i pokarani budući od svoje savjesti izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjijeh; i osta Isus sam i žena stojeći na srijedi. 10 A kad se Isus ispravi, i ne vidjevši nijednoga do samu ženu, reče joj: ženo! gdje su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi? 11 A ona reče: nijedan, Gospode! A Isus joj reče: ni ja te ne osuđujem, idi, i otsele više ne griješi.

12 Isus im pak opet reče: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života. 13 Tada mu rekoše fariseji: ti sam za sebe svjedočiš: svjedočanstvo tvoje nije istinito.

14 Isus odgovori i reče im: ako ja svjedočim sam za sebe istinito je svjedočanstvo moje: jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem. 15 Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. 16 I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nijesam sam, nego ja i otac koji me posla.

17 A i u zakonu vašemu stoji napisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito. 18 Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i svjedoči za mene otac koji me posla.

19 Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega. 20 Ove riječi reče Isus kod hazne Božije kad učaše u crkvi; i niko ga ne uhvati, jer još ne bješe došao čas njegov.

21 A Isus im opet reče: ja idem, i tražićete me; i pomrijećete u svojemu grijehu; kud ja idem vi ne možete doći. 22 Tada rekoše Jevreji: da se neće sam ubiti, što govori: kud ja idem vi ne možete doći?

23 I reče im: vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta. 24 Tako vam kazah da ćete pomrijeti u grijesima svojima; jer ako ne uzvjerujete da sam ja, pomrijećete u grijesima svojima.

25 Tada mu govorahu: ko si ti? I reče im Isus: početak, kako vam i kažem. 26 Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svijetu što čuh od njega. 27 Ne razumješe dakle da im govoraše za oca.

28 A Isus im reče: kad podignete sina čovječijega, onda ćete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči otac moj onako govorim. 29 I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno. 30 Kad ovo govoraše, mnogi ga vjerovaše.

31 Tada Isus govoraše onijem Jevrejima koji mu vjerovaše: ako vi ostanete na mojoj besjedi, zaista ćete biti učenici moji, 32 I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti. 33 Odgovoriše i rekoše mu: mi smo sjeme Avraamovo, i nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govoriš da ćemo se izbaviti?

34 Isus im odgovori: zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini grijeh rob grijehu. 35 A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. 36 Ako vas dakle sin izbavi, zaista ćete biti izbavljeni.

37 Znam da ste sjeme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne može u vas da stane. 38 Ja govorim što vidjeh od oca svojega; i vi tako činite što vidjeste od oca svojega.

39 Odgovoriše i rekoše mu: otac je naš Avraam. Isus im reče: kad biste vi bili djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova. 40 A sad gledate mene da ubijete, čovjeka koji vam istinu kazah koju čuh od Boga: tako Avraam nije činio. 41 Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: mi nijesmo rođeni od kurvarstva: jednoga oca imamo Boga.

42 A Isus im reče: kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer ne dođoh sam od sebe, nego me on posla. 43 Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete riječi mojijeh da slušate. 44 Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.

45 A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. 46 Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete? 47 Ko je od Boga riječi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga.

48 Tada odgovoriše Jevreji i rekoše mu: ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je đavo u tebi. 49 Isus odgovori: u meni đavola nema, nego poštujem oca svojega; a vi mene sramotite.

50 A ja ne tražim slave svoje; ima koji traži i sudi. 51 Zaista, zaista vam kažem: ko održi riječ moju neće vidjeti smrti dovijeka.

52 Tada mu rekoše Jevreji: sad vidjesmo da je đavo u tebi: Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti dovijeka. 53 Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe: ko se ti sam gradiš?

54 Isus odgovori: ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog. 55 I ne poznajete ga, a ja ga znam; i ako rečem da ga ne znam biću laža kao vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. 56 Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje, i obradova se.

57 Tada mu rekoše Jevreji: još ti nema pedeset godina, i Avraama li si vidio? 58 A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio. Tada uzeše kamenje da bace na nj; a Isus se sakri, i iziđe iz crkve prošavši između njih i otide tako.