‏ Leviticus 25

1Još reče Gospod Mojsiju na gori Sinajskoj govoreći: 2Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad dođete u zemlju koju vam ja dajem, neka praznuje zemlja subotu Gospodnju.

3Šest godina zasijevaj njivu svoju, i šest godina reži vinograd svoj i sabiraj rod. 4A sedma godina neka bude subota za odmor zemlji, subota Gospodnja; nemoj sijati u polju svojem ni rezati vinograda svojega.

5Što samo od sebe rodi iza žetve tvoje nemoj žeti, i grožđa u vinogradu svojem nerezanom nemoj brati; neka bude godina odmora zemlji. 6Ali što rodi zemlja za počivanja svojega, ono neka vam bude hrana, tebi i sluzi tvojemu i sluškinji tvojoj i najamniku tvojemu i ukućaninu tvojemu koji je kod tebe. 7I stoci tvojoj i svijem životinjama što su u tvojoj zemlji, sav rod njezin neka bude hrana.

8I nabroj sedam sedmina godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam sedmina godina bude četrdeset i devet godina. 9Tada zapovjedi neka zatrubi truba deseti dan sedmoga mjeseca, na dan očišćenja neka trubi truba po svoj zemlji vašoj.

10I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj; to neka vam je oprosna godina, i tada se vratite svaki na svoju baštinu, i svaki u rod svoj vratite se.

11Oprosna godina da vam je ta pedeseta godina; nemojte sijati, niti žanjite što samo rodi te godine, niti berite grožđa u vinogradima nerezanim. 12Jer je oprosna godina; neka vam je sveta; sa svakoga polja jedite rod njegov.

13Te godine oprosne vratite se svaki na svoju baštinu.

14I ako prodaš što bližnjemu svojemu ili kupiš što od bližnjega svojega, ne varajte jedan drugoga.

15Prema broju godina po oprosnoj godini kupuj od bližnjega svojega, i prema broju godina u koje ćeš brati rod neka ti prodaje. 16Što više bude godina to će cijena biti veća onome što kupuješ, a što manje bude godina to će manja biti cijena, jer ti se prodaje broj ljetina. 17Zato ne varajte jedan drugoga, nego se bojte Boga svojega; jer sam ja Gospod Bog vaš.

18Držite uredbe moje i čuvajte zakone moje i vršite ih, pa ćete živjeti u zemlji bez straha. 19I zemlja će rađati rod svoj, i ješćete ga, i bićete siti, i živjećete u njoj bez straha.

20I ako biste rekli: šta ćemo jesti sedme godine, eto nećemo sijati niti ćemo brati ljetine? 21Pustiću blagoslov svoj na vas šeste godine, te će roditi za tri godine. 22I sijaćete osme godine, a ješćete ljetinu staru do devete godine, dokle ne prispije rod njezin, ješćete stari.

23Ali da se zemlja ne prodaje za svagda, jer je moja zemlja, a vi ste došljaci i ukućani kod mene. 24Zato po svoj zemlji države vaše neka se otkupljuju zemlje. 25Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od baštine svoje, a poslije dođe ko od roda njegova najbliži njemu da otkupi, neka otkupi što brat njegov prodade.

26Ako li ne bi imao nikoga da otkupi, nego bi se pomogao i zglavio koliko treba za otkup, 27Onda neka odbije godine otkako je prodao, pa što ostane neka isplati onome kome je prodao, i tako neka opet dođe do svoje baštine. 28Ako li nema koliko bi trebalo vratiti, onda ostaje stvar prodana u onoga ko je kupio do godine oprosne, a oprosne godine ostaviće se, i on će se vratiti na svoju baštinu.

29Ko proda kuću u kojoj se sjedi u mjestu ograđenu zidom, vlastan je otkupiti je dokle se ne navrši godina dana otkako je proda; cijelu godinu dana ima vlast otkupiti je. 30A ako je ne otkupi za godinu dana, onda ostaje kuća u mjestu ograđenu zidom onome ko je kupio sasvijem od koljena na koljeno, i neće je ostaviti oprosne godine.

31A kuće po selima, koja nijesu ograđena zidom, neka se uzimaju kao njive, mogu se otkupiti, i godine oprosne vraćaju se. 32A mjesta Levitska i kuće u mjestima njihovijem, svagda mogu otkupiti Leviti.

33Ali ko kupi od Levita, neka oprosne godine ostavi kupljenu kuću i što je imao u mjestu; jer kuće po mjestima Levitskim jesu njihove među sinovima Izrailjevim. 34Ali polje pod mjestima njihovijem da se ne prodaje; jer je njihovo dostojanje dovijeka.

35Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe. 36Nemoj uzimati od njega kamate ni dobiti; nego se boj Boga, da bi poživio brat tvoj uz tebe. 37Novaca nemoj mu davati na kamatu, niti mu hrane svoje pozaimaj radi dobiti. 38Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam dam zemlju Hanansku i da vam budem Bog.

39I ako osiromaši brat tvoj kod tebe tako da ti se proda, nemoj ga držati kao roba; 40Kao najamnik i kao došljak neka bude kod tebe; do oprosne godine neka služi kod tebe. 41A onda neka ide od tebe sa sinovima svojim, neka se vrati u rod svoj, i na baštinu otaca svojih neka se vrati.

42Jer su moje sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske, neka se ne prodaju kao robovi. 43Nemoj gospodariti nad njim žestoko, nego se boj Boga svojega. 44A rob tvoj i robinja tvoja što ćeš imati neka budu od onijeh naroda koji će biti oko vas, od njih kupujte roba i robinju.

45I između sinova stranaca koji budu kod vas, između njih kupujte i iz porodica onijeh koji budu kod vas, koji se rode u zemlji vašoj, i ti neka vam budu imanje. 46Oni će postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biće vam dostojanje, da vam svaku službu vrše do vijeka; ali nad braćom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko.

47Ako li se obogati došljak ili gost koji živi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se proda došljaku, koji živi s tobom, ili kome god od tuđega roda, 48Kad se proda, može se otkupiti; kogod od braće njegove neka ga otkupi;

49Ili stric njegov, ili sin strica njegova neka ga otkupi, ili ko drugi od krvi njegove u rodu njegovu neka ga otkupi; ili ako se pomogne, neka se sam otkupi. 50Neka se proračuna s kupcem svojim od godine kad se prodao do godine oprosne, da cijena za koju se prodao dođe prema broju godina; kao nadničaru neka mu se računa vrijeme koje je otslužio.

51Ako ostaje još mnogo godina, prema njima neka plati otkup od cijene za koju je kupljen. 52Ako li ostaje malo godina do oprosne godine, neka se proračuna s njim i neka plati otkup prema tijem godinama.

53Kao najamnik godišnji neka bude u njega, i neka ne gospodari nad njim žestoko na tvoje oči. 54Ako li se ovako ne otkupi, neka otide godine oprosne i on i sinovi njegovi s njim. Jer su sinovi Izrailjevi moje sluge, moje su sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske; ja sam Gospod Bog vaš.

55