Luk 1 | SerDKE | STEP | Budući da mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama,

‏ Luke 1

1 Budući da mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama, 2 Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge riječi biše: 3 Namislih i ja, ispitavši sve od početka, po redu pisati tebi, čestiti Teofile, 4 Da poznaš temelj onijeh riječi kojima si se naučio.

5 U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta. 6 A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane. 7 I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već stari.

8 I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, 9 Da po običaju sveštenstva dođe na njega da iziđe u crkvu Gospodnju da kadi. 10 I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kađenja.

11 A njemu se pokaza anđeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga. 12 I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj. 13 A anđeo reče mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.

14 I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju. 15 Jer će biti veliki pred Bogom, i neće piti vina i sikera; i napuniće se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;

16 I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; 17 I on će naprijed doći pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

18 I reče Zarija anđelu: po čemu ću ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita. 19 I odgovarajući anđeo reče mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. 20 I evo, onijemićeš i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim riječima koje će se zbiti u svoje vrijeme.

21 I narod čekaše Zariju, i čuđahu se što se zabavi u crkvi. 22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem. 23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kući svojoj.

24 A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći: 25 Tako mi učini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora među ljudima.

26 A u šesti mjesec posla Bog anđela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret 27 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. 28 I ušavši k njoj anđeo reče: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama. 29 A ona vidjevši ga poplaši se od riječi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?

30 I reče joj anđeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. 31 I evo zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 32 On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; 33 I carovaće u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neće biti kraja.

34 A Marija reče anđelu: kako će to biti kad ja ne znam za muža? 35 I odgovarajući anđeo reče joj: duh sveti doći će na tebe, i sila najvišega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se sin Božij.

36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. 37 Jer u Boga sve je moguće što reče. 38 A Marija reče: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj. I anđeo otide od nje.

39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. 40 I uđe u kuću Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. 41 I kad Jelisaveta ču čestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

42 I povika zdravo i reče: blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. 43 I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega k meni? 44 Jer gle, kad dođe glas čestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. 45 I blago onoj koja vjerova; jer će se izvršiti što joj kaza Gospod.

46 I reče Marija: veliča duša moja Gospoda; 47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad će me zvati blaženom svi naraštaji; 49 Što mi učini veličinu silni, i sveto ime njegovo;

50 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje. 51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

52 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene. 53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

54 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; 55 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka.

56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kući svojoj.

57 A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi, i rodi sina. 58 I čuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

59 I u osmi dan dođoše da obrežu dijete, i šćadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija. 60 I odgovarajući mati njegova reče: ne, nego da bude Jovan. 61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.

62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime. 63 I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.

64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleći Boga. 65 I uđe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav događaj. 66 I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: šta će biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.

67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreći: 68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,

69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega, 70 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka 71 Da će nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;

72 Učiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, 73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da će nam dati 74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha, 75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.

76 I ti, dijete, nazvaćeš se prorok najvišega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put; 77 Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,

78 Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine; 79 Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.

A dijete rastijaše i jačaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.