Luk 12 | SerDKE | STEP | Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poče najprije govoriti učenicima svojijem: čuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje.

‏ Luke 12

1 Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poče najprije govoriti učenicima svojijem: čuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje.

2 Jer ništa nije sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati; 3 Jer što u mraku rekoste, čuće se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaće se na krovovima.

4 Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više učiniti. 5 Nego ću vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao; da, kažem vam, onoga se bojte.

6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. 7 A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

8 Nego vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima priznaće i sin čovječij njega pred anđelima Božijim; 9 A koji se odreče mene pred ljudima njega će se odreći pred anđelima Božijim. 10 I svaki koji reče riječ na sina čovječijega oprostiće mu se, a koji huli na svetoga Duha neće mu se oprostiti.

11 A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako ćete ili šta odgovoriti, ili šta ćete kazati; 12 Jer će vas sveti Duh naučiti u onaj čas šta treba reći.

13 Reče mu pak neki iz naroda: učitelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje. 14 A on mu reče: čovječe! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama? 15 A njima reče: gledajte i čuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat.

16 Kaza im pak priču govoreći: u jednoga bogatog čovjeka rodi njiva. 17 I mišljaše u sebi govoreći: šta ću činiti? nemam u što sabrati svoje ljetine. 18 I reče: evo ovo ću činiti: pokvariću žitnice svoje i načiniću veće; i ondje ću sabrati sva svoja žita i dobro svoje; 19 I kazaću duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; počivaj, jedi, pij, veseli se.

20 A Bog njemu reče: bezumniče! ovu noć uzeće dušu tvoju od tebe; a što si pripravio čije će biti? 21 Tako biva onome koji sebi teče blago a ne bogati se u Boga.

22 A učenicima svojijem reče: zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti; ni tijelom u što ćete se obući: 23 Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela.

24 Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica? 25 A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? 26 A kad ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za ostalo?

27 Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih. 28 A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, akamoli vas, malovjerni!

29 I vi ne ištite šta ćete jesti ili šta ćete piti, i ne brinite se; 30 Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo.

31 Nego ištite carstva Božijega, i ovo će vam se sve dodati. 32 Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo.

33 Prodajite što imate i dajite milostinju; načinite sebi torbe koje neće ovetšati, haznu koja se nikad neće isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikučuje niti moljac jede. 34 Jer gdje je vaše blago ondje će biti i srce vaše.

35 Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeće zapaljene; 36 I vi kao ljudi koji čekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako dođe i kucne.

37 Blago onijem slugama koje nađe gospodar kad dođe a oni straže. Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti. 38 I ako dođe u drugu stražu, i u treću stražu dođe, i nađe ih tako, blago onijem slugama.

39 Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje. 40 I vi dakle budite gotovi: jer u koji čas ne mislite doći će sin čovječij.

41 A Petar mu reče: Gospode! govoriš li nama ovu priču ili svima? 42 A Gospod reče: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad čeljadi svojom da im daje hranu na obrok? 43 Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov nađe da izvršuje tako. 44 Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviće ga.

45 Ako li reče sluga u srcu svojemu: neće moj gospodar još zadugo doći; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; 46 Doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u čas kad ne misli, i rasjeći će ga, i dijel njegov metnuće s nevjernima.

47 A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti učinio po volji njegovoj, biće vrlo bijen; 48 A koji ne zna pa zasluži boj, biće malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo će se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše će iskati od njega.

49 Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se već zapalio! 50 Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši!

51 Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. 52 Jer će otsele pet u jednoj kući biti razdijeljeni, ustaće tri na dva, i dva na tri. 53 Ustaće otac na sina i sin na oca; mati na kćer i kći na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju.

54 A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biće dažd; i biva tako. 55 I kad vidite jug gdje duva kažete: biće vrućina; i biva. 56 Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati, a vremena ovoga kako ne poznajete?

57 Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno? 58 Jer kad ideš sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. Kažem ti: nećeš odande izići dok ne daš i pošljednjega dinara.