‏ Luke 21

1Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u haznu Božiju; 2A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte; 3I reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: 4Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.

5I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reče: 6Doći će dani u koje od svega što vidite neće ostati ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.

7Zapitaše ga pak govoreći: učitelju! a kad će to biti? i kakav je znak kad će se to dogoditi? 8A on reče: čuvajte se da vas ne prevare, jer će mnogi doći na ime moje govoreći: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima. 9A kad čujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak.

10Tada im reče: ustaće narod na narod i carstvo na carstvo; 11I zemlja će se tresti vrlo po svijetu, i biće gladi i pomori i strahote i veliki znaci biće na nebu.

12A prije svega ovoga metnuće na vas ruke svoje i goniće vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiće vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. 13A to će vam se dogoditi za svjedočanstvo.

14Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako ćete odgovarati: 15Jer ću vam ja dati usta i premudrost kojoj se neće moći protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.

16A predavaće vas i roditelji i braća i rođaci i prijatelji; i pobiće neke od vas. 17I svi će omrznuti na vas imena mojega radi. 18I dlaka s glave vaše neće poginuti. 19Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.

20A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. 21Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: 22Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.

23Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu. 24I pašće od oštrica mača, i odvešće se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.

25I biće znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. 26Ljudi će umirati od straha i od čekanja onoga što ide na zemlju; jer će se i sile nebeske pokrenuti.

27I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. 28A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.

29I kaza im priču: gledajte na smokvu i na sva drveta; 30Kad vidite da već potjeraju, sami znate da je blizu ljeto. 31Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.

32Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude. 33Nebo i zemlja proći će, a riječi moje neće proći.

34Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada. 35Jer će doći kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji.

36Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred sinom čovječijim.

37I danju učaše u crkvi, a noću izlažaše i noćivaše na gori koja se zove Maslinska. I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju.

38