‏ Luke 22

1Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. 2I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.

3A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. 4I otišavši govori s glavarima svešteničkijem i sa starješinama kako će im ga izdati.

5I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. 6I on se obreče, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.

7A dođe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; 8I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. 9A oni mu rekoše: gdje hoćeš da ugotovimo?

10A on im reče: eto kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uđe, 11I kažite domaćinu: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?

12I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. 13A oni otidoše i nađoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.

14I kad dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. 15I reče im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; 16Jer vam kažem da je otsele neću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.

17I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdijelite među sobom; 18Jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe carstvo Božije.

19I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen. 20A tako i čašu po večeri, govoreći: ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.

21Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. 22I sin čovječij dakle ide kao što je uređeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje! 23I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti.

24A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći. 25A on im reče: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.

26Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. 27Jer koji je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.

28A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. 29I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: 30Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.

31Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu. 32A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju.

33A on mu reče: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići. 34A on reče: kažem ti, Petre! danas neće zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.

35I reče im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. 36A on im reče: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.

37Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. 38A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reče: dosta je.

39I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše učenici njegovi. 40A kad dođe na mjesto reče im: molite se Bogu da ne padnete u napast.

41I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu 42Govoreći: oče! kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.

43A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga. 44I budući u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.

45I ustavši od molitve dođe k učenicima svojijem, i nađe ih a oni spavaju od žalosti, 46I reče im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.

47Dok on još pak govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iđaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. 48A Isus mu reče: Juda! zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?

49A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? 50I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu desno uho. 51A Isus odgovarajući reče: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.

52A glavarima svešteničkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reče Isus: zar kao na hajduka iziđoste s noževima i koljem da me uhvatite? 53Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš čas i oblast tame.

54A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara svešteničkoga. A Petar iđaše za njim izdaleka. 55A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeđahu zajedno, i Petar sjeđaše među njima.

56Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reče: i ovaj bješe s njim. 57A on ga se odreče govoreći: ženo! ne poznajem ga. 58I malo zatijem vidje ga drugi i reče: i ti si od njih. A Petar reče: čovječe! nijesam.

59I pošto prođe oko jednoga sahata drugi neko potvrđivaše govoreći: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac. 60A Petar reče: čovječe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.

61I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu riječi Gospodnje kako mu reče: prije nego pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput. 62I izišavši napolje plaka gorko.

63A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. 64I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreći: proreci ko te udari? 65I druge mnoge hule govorahu na nj.

66I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenički i književnici, i odvedoše ga u svoj sud 67Govoreći: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reče: ako vam i kažem, nećete vjerovati. 68A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.

69Otsele će sin čovječij sjediti s desne strane sile Božije. 70Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reče: vi kažete da sam ja. A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.

71