Luk 23 | SerDKE | STEP | I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu.

‏ Luke 23

1 I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. 2 I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.

3 A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajući reče mu: ti kažeš. 4 A Pilat reče glavarima svešteničkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku. 5 A oni navaljivahu govoreći: on buni ljude učeći po svoj Judeji počevši od Galileje dovde.

6 A Pilat čuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac? 7 I razumjevši da je iz područja Irodova posla ga Irodu, koji također bijaše u Jerusalimu onijeh dana.

8 A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da će vidjeti od njega kako čudo. 9 I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori. 10 A glavari sveštenički i književnici stajahu, i jednako tužahu ga.

11 A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. 12 I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi.

13 A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod 14 Reče im: dovedoste mi ovoga čovjeka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite;

15 A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt. 16 Daklem da ga izbijem pa da pustim. 17 A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja.

18 Ali narod sav povika govoreći: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; 19 Koji bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.

20 A Pilat opet reče da bi on htio pustiti Isusa. 21 A oni vikahu govoreći: raspni ga, raspni. 22 A on im treći put reče: kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.

23 A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkijeh. 24 I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. 25 I pusti onoga što iskahu, koji bješe bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.

26 I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.

27 A za njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. 28 A Isus obazrevši se na njih reče: kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.

29 Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. 30 Tada će početi govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. 31 Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta će biti od suha?

32 Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s njim.

33 I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. 34 A Isus govoraše: oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine. A dijeleći njegove haljine bacahu kocke.

35 I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.

36 A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, 37 I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi. 38 A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.

39 A jedan od obješenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. 40 A drugi odgovarajući šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako? 41 I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije učinio.

42 I reče Isusu: opomeni me se, Gospode! kad dođeš u carstvo svoje. 43 I reče mu Isus: zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.

44 A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. 45 I pomrča sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.

46 I povikavši Isus iza glasa reče: oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. 47 A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: zaista ovaj čovjek bješe pravednik.

48 I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje. 49 A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.

50 I gle, čovjek, po imenu Josif, savjetnik, čovjek dobar i pravedan, 51 (On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam čekaše carstva Božijega,

52 On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo. 53 I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko ne bijaše nikad metnut.

54 I dan bijaše petak, i subota osvitaše. 55 A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.