‏ Mark 10

1I ustavši odande dođe u okoline Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše. 2I pristupivši fariseji upitaše ga kušajući: može li čovjek pustiti ženu? 3A on odgovarajući reče im: šta vam zapovijeda Mojsije? 4A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.

5I odgovarajući Isus reče im: po tvrđi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. 6A u početku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.

7Zato ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, 8I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. 9A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.

10I u kući opet zapitaše ga za to učenici njegovi. 11I reče im: koji pusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj. 12I ako žena ostavi muža svojega i pođe za drugoga, čini preljubu.

13I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a učenici branjahu onima što ih donošahu. 14A Isus vidjevši rasrdi se i reče im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.

15Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega. 16I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.

17I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: učitelju blagi! šta mi treba činiti da dobijem život vječni? 18A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. 19Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.

20A on odgovarajući reče mu: učitelju! sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje. 21A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi te hajde za mnom uzevši krst. 22A on posta zlovoljan od ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.

23I pogledavši Isus reče učenicima svojima: kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko! 24A učenici se uplašiše od riječi njegovijeh. A Isus opet odgovarajući reče im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božije! 25Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.

26A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: ko se dakle može spasti? 27A Isus pogledavši na njih reče: ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu. 28A Petar mu poče govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.

29A Isus odgovarajući reče: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanđelja radi, 30A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni. 31Ali će mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.

32A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega: 33Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima; 34I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće.

35I pred njega dođoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: učitelju! hoćemo da nam učiniš za što ćemo te moliti. 36A on reče: što hoćete da vam učinim? 37A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.

38A Isus im reče: ne znate šta ištete: možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? 39A oni mu rekoše: možemo. A Isus reče im: čašu dakle koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstićete se; 40Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.

41I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana. 42A Isus dozvavši ih reče im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.

43Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi. 44I koji hoće prvi među vama da bude, da bude svima sluga. 45Jer sin čovječij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.

46I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta i prošaše. 47I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! 48I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!

49I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreći mu: ne boj se; ustani, zove te. 50A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i dođe k Isusu.

51I odgovarajući reče mu Isus: šta ćeš da ti učinim? A slijepi reče mu: Ravuni! da progledam. A Isus reče mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.

52