‏ Mark 11

1I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od učenika svojijeh 2I reče im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uđete u njega naći ćete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 3I ako vam ko reče: šta to činite? kažite: treba Gospodu; i odmah će ga poslati amo.

4A oni otidoše, i nađoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odriješiše ga. 5I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? 6A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.

7I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. 8A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. 9A koji iđahu pred njim i za njim, vikahu govoreći: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! 10Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

11I uđe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveče, iziđe u Vitaniju s dvanaestoricom. 12I sjutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.

13I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bješe vrijeme smokvama. 14I odgovarajući Isus reče joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu učenici njegovi.

15I dođoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. 16I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu.

17I učaše govoreći im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu. 18I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod čuđaše nauci njegovoj. 19I kad bi uveče iziđe napolje iz grada.

20I ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. 21I opomenuvši se Petar reče mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se.

22I odgovarajući Isus reče im: 23Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reče gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori: biće mu što god reče.

24Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da ćete primiti; i biće vam. 25I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. 26Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti vama pogrješaka vašijeh.

27I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po crkvi dođoše k njemu glavari sveštenički i književnici i starješine, 28I rekoše mu: kakvom vlasti to činiš? i ko ti dade vlast tu, da to činiš?

29A Isus odgovarajući reče im: i ja ću vas da upitam jednu riječ, i odgovorite mi; pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim. 30Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.

31I mišljahu u sebi govoreći: ako rečemo: s neba; reći će: zašto mu dakle ne vjerovaste? 32Ako li rečemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. I odgovarajući rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajući reče njima: ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.

33