Mar 14 | SerDKE | STEP | Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.

‏ Mark 14

1 Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. 2 Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.

3 I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. 4 A neki se srđahu govoreći: zašto se to miro prosipa tako? 5 Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.

6 A Isus reče: ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni. 7 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. 8 Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. 9 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin.

10 I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima svešteničkijem da im ga izda. 11 A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.

12 I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu učenici njegovi: gdje ćeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? 13 I posla dvojicu od učenika svojijeh i reče im: idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim, 14 I gdje uđe kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?

15 I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. 16 I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.

17 I kad bi uveče, dođe sa dvanaestoricom. 18 I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu reče Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me. 19 A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?

20 A on odgovarajući reče im: jedan od dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu. 21 Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek.

22 I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 23 I uze čašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. 24 I reče im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge. 25 Zaista vam kažem: više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u carstvu Božijemu.

26 I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku. 27 I reče im Isus: svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbjeći.

28 Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 29 A Petar mu reče: ako se i svi sablazne, ali ja neću.

30 I reče mu Isus: zaista ti kažem: noćas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. 31 A on još većma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neću te se odreći. Tako i svi govorahu.

32 I dođoše u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. 33 I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti. 34 I reče im: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite.

35 I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas ako je moguće. 36 I govoraše: Ava oče! sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.

37 I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga časa postražiti? 38 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo. 39 I opet otišavši pomoli se Bogu one iste riječi govoreći.

40 I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. 41 I dođe treći put, i reče im: jednako spavate i počivate; dosta je; dođe čas; evo se predaje sin čovječij u ruke grješnicima. 42 Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.

43 I odmah dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i od književnika i starješina. 44 I izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući. 45 I došavši odmah pristupi k njemu, i reče: Ravi! ravi! i cjeliva ga. 46 A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga.

47 A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu uho. 48 I odgovarajući Isus reče im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, 49 A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. 50 I ostavivši ga učenici svi pobjegoše.

51 I za njim iđaše nekakav mladić ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladića. 52 A on ostavivši platno go pobježe od njih.

53 I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenički i književnici i starješine. 54 I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara svešteničkoga, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.

55 A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše; 56 Jer mnogi svjedočahu lažno na njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka.

57 I jedni ustavši svjedočahu na njega lažno govoreći: 58 Mi smo čuli gdje on govori: ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukama načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja neće biti rukama načinjena. 59 I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.

60 I ustavši poglavar sveštenički na srijedu zapita Isusa govoreći: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče? 61 A on mučaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenički zapita i reče: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? 62 A Isus reče: jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

63 A poglavar sveštenički razdrije svoje haljine, i reče: šta nam trebaju više svjedoci? 64 Čuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. 65 I počeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i ćušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.

66 I kad bijaše Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga, 67 I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reče: i ti si bio s Isusom Nazarećaninom. 68 A on se odreče govoreći: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva.

69 I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. 70 A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.

71 A on se poče kleti i preklinjati: ne znam toga čovjeka za koga vi govorite. I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što mu reče Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati.