Mar 9 | SerDKE | STEP | I reče im: zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da dođe u sili.

‏ Mark 9

1 I reče im: zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da dođe u sili. 2 I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima. 3 I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji.

4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom. 5 I Petar odgovarajući reče Isusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu. 6 Jer ne znadijaše šta govori; jer bijahu vrlo uplašeni.

7 I postade oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte. 8 I ujedanput pogledavši nikoga ne vidješe osim Isusa sama sa sobom.

9 A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin čovječij ne ustane iz mrtvijeh. 10 I riječ zadržaše u sebi pitajući jedan drugoga: šta to znači ustati iz mrtvijeh?

11 I pitahu ga govoreći: kako govore književnici da Ilija treba najprije da dođe? 12 A on odgovarajući reče im: Ilija će doći najprije, i urediti sve; ali i sin čovječij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano. 13 Ali vam kažem da je i Ilija došao i učiniše s njim šta htjedoše kao što je pisano za njega.

14 I došavši k učenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima. 15 I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrčavši pozdravljahu ga. 16 I upita književnike: šta se prepirete s njima?

17 I odgovarajući jedan od naroda reče: učitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. 18 I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. 19 A on odgovarajući mu reče: o rode nevjerni! dokle ću s vama biti? dokle ću vas trpljeti? Dovedite ga k meni.

20 I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu. 21 I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: iz djetinjstva. 22 I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas.

23 A Isus reče mu: ako možeš vjerovati: sve je moguće onome koji vjeruje. 24 I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. 25 A Isus videći da se stječe narod zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega.

26 I povikavši i izlomivši ga vrlo iziđe; i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. 27 A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta.

28 I kad uđe u kuću pitahu ga učenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati? 29 I reče im: ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.

30 I izišavši odande iđahu kroz Galileju; i ne šćadijaše da ko dozna. 31 Jer učaše učenike svoje, i govoraše im da će se sin čovječij predati u ruke ljudske, i ubiće ga, i pošto ga ubiju ustaće treći dan. 32 A oni ne razumijevahu riječi, i ne smedijahu da ga zapitaju.

33 I dođe u Kapernaum, i kad bješe u kući zapita ih: šta se prepiraste putem među sobom? 34 A oni mučahu; jer se putem prepiraše među sobom ko je najveći. 35 I sjedavši dozva dvanaestoricu i reče im: koji hoće da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga.

36 I uzevši dijete metnu ga među njih i zagrlivši ga reče im: 37 Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao.

38 Odgovori mu Jovan govoreći: učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama. 39 A Isus reče: ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojijem čudo činio da može brzo zlo govoriti za mnom.

40 Jer ko nije protiv vas s vama je. 41 Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće mu propasti plata.

42 A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu i da se baci u more. 43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obje ruke ući u pakao, u oganj vječni, 44 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

45 I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je ući u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vječni, 46 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

47 Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom ući u carstvo Božije, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, 48 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

49 Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte među sobom.