Num 10 | SerDKE | STEP | Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

‏ Numbers 10

1 Još reče Gospod Mojsiju govoreći: 2 Načini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima ćeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska.

3 Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka. 4 A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuća Izrailjevijeh. 5 A kad zatrubite potresajući, tada neka se kreće oko koji leži prema istoku.

6 A kad zatrubite drugi put potresajući, onda neka se kreće oko koji je prema jugu; potresajući neka se trubi kad treba da pođu. 7 A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajući. 8 A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vječna od koljena do koljena.

9 I kad pođete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajući; i Gospod Bog vaš opomenuće vas se, i sačuvaćete se od neprijatelja svojih.

10 Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i početke mjeseca svojih trubite u trube prinoseći žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biće vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš.

11 I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedočanstva. 12 I pođoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj. 13 Tako pođoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija.

14 I pođe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u četama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov; 15 A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov; 16 A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov.

17 I složiše šator, pa pođoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseći šator. 18 Potom pođe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u četama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov, 19 A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev, 20 A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov.

21 I pođoše sinovi Katovi noseći svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi dođu. 22 Potom pođe zastava vojske sinova Jefremovijeh u četama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov, 23 A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov, 24 A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev.

25 Najposlije pođe zastava vojske sinova Danovijeh u četama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev, 26 A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov, 27 A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov. 28 Tijem redom pođoše sinovi Izrailjevi u četama svojim, i tako iđahu.

29 A Mojsije reče Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reče Gospod: vama ću ga dati. Hajde s nama, i dobro ćemo ti učiniti, jer je Gospod obećao Izrailju mnogo dobra. 30 A on mu reče: neću ići, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj.

31 A Mojsije reče: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi vođ. 32 I ako pođeš s nama, kad dođe dobro koje će nam učiniti Gospod, učinićemo ti dobro.

33 I tako pođoše od gore Gospodnje, i iđahu tri dana, i kovčeg zavjeta Gospodnjega iđaše pred njima tri dana tražeći mjesto gdje bi počinuli. 34 I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu.

35 I kad polažaše kovčeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te. A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuća Izrailjevijeh.