‏ Philippians 2

1Ako ima dakle koje poučenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost, 2Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni:

3Ništa ne činite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe. 4Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh.

5Jer ovo da se misli među vama što je i u Hristu Isusu, 6Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovjek, 8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.

9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veće od svakoga imena. 10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.

12Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem. 13Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu je ugodno.

14Sve činite bez vike i premišljanja, 15Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu, 16Pridržavajući riječ života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trčanje i trud.

17No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima. 18Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni.

19A nadam se u Gospoda Isusa da ću skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi. 20Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas. 21Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa.

22A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanđelju. 23Njega dakle nadam se da ću poslati odmah kako razberem šta je za mene. 24A nadam se u Gospoda da ću i sam skoro doći k vama.

25Ali nađoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagača i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe; 26Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste čuli da je bolovao. 27Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne dođe žalost na žalost.

28Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo. 29Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte; Jer za djelo Hristovo dođe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam.

30