‏ Romans 10

1Braćo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja. 2Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 3Jer ne poznajući pravde Božije i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.

4Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. 5Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji čovjek to čini življeće u tom.

6A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne rečeš u srcu svojemu: ko će izići na nebo? to jest da svede Hrista; 7Ili: ko će sići u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh.

8Ali šta govori pismo? Blizu ti je riječ u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest riječ vjere koju propovijedamo.

9Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, bićeš spasen. 10Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.

11Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neće se postidjeti. 12Jer nema razlike među Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. 13Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.

14Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika? 15A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!

16Ali svi ne poslušaše jevanđelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju? 17Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje riječju Božijom.

18Nego velim: zar ne čuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta riječi njihove.

19Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja ću vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiću vas.

20A Isaija govori slobodno: nađoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju. A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.

21