‏ Romans 12

1Molim vas dakle, braćo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo. 2I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

3Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je među vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere.

4Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao, 5Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome.

6A imamo različite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere; 7Ako li službu, neka služi; ako je učitelj, neka uči; 8Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji čini milost neka čini s dobrom voljom.

9Ljubav da ne bude lažna. Mrzeći na zlo držite se dobra. 10Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Čašću jedan drugoga većeg činite.

11Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu. 12Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako. 13Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike.

14Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite. 15Radujte se s radosnima, i plačite s plačnima. 16Budite jedne misli među sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri.

17A nikome ne vraćajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima. 18Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima.

19Ne osvećujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod. 20Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer čineći to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu. Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom.

21